|
Oprostite radi dugo ne pisanja, no uz pomoć Evelyn ja sam opet tu.
Nema nekih promjena, osim što imam lik Sophie Bush, zbog čega se duboko ispričavam Lani, no nadam se da će shvatiti moju opsjednutost Chad Michael Murray, te da mi neće jako zamjeriti i što imam sestru.
Tko me prije nije čitao sve može naći na ovom blogu. Bilo bi korisno kada bi pročitali zadnji post da shvatite sve u ovom. Nadam se da će nam druženje biti lijepo.
Likovi su dobro došli, a ja ću kratko objasniti o sljedećim rečenicama. Dakle, kao što neki znaju, a neki ne, Andrew moj najbolji prijatelj, pozvao je mene i ekipu u vikendicu svojih roditelja. Michael i ja, Carm i Andrew, Lana i Lucas, Evelyn, Dante, te Nicko, Andrewow 2 godine stariji brat. Slijedi nezaboravnih tjedan dana...
Otvorila sam vrata naše sobe.
Wow! Andrew mi nikada nije spomenuo da ima vilu. -rekla sam.
Znaš da nije osoba koja se voli hvalit. -odgovori Michael.
Znam. Zato ga i volim.
Prišla sam balkonu, a Michael me zagrlio te smo gledali prema predivno prirodi koja će nam biti dom sljedećih tjedan dana.
Iako škola u Hogwartsu tek počela, Andrew je uspio nagovoriti Dumbludorea da nas pusti. A i moj djed kao njegov veliki prijatelj pomogao je u tome. Čulo se kucanje na vratima.
Slobodnoooo!
Bio je to Lucas.
Znam da volite biti sami, ali imat ćete cijeeelu noć za to. *zakolutala sam očima*
Michael se nasmijao i pošli smo dolje za Lucasom.
Otišla sam si uzet piće kada je došla moja draga sestrica.
Kaj je, mala? Nisi se jučer poslije bala dovoljno napila? To što je dvije godine starije ne daje joj za pravo da mi tako govori. No, ona to još nije shvatila.
Uzimam vodu. Ako dobro ne vidiš kupi naočale.
Ne znam ja, ima i prozirnih votka.
To je kao trebalo biti smiješno?
Još nešto. Pazi što radiš u sobi s Michaelom.
Taman sam zaustila reći kako mi ne razmišlajmo o tome, bilo to istinito ili ne, ali starije sestre uvijek sve znaju.
Znam ja što se događa u tvoj tvojoj lijepoj glavici, a njega nije teško pročitati. Samo pazi, to je sve.
Zalupila sam vrata hladnjaka i otišla do kauča gdje je sjedio Michael.
...
Ne! Ne! Neee! - Nicko je bacio Evelyn u bazen. Uzalud se ona derala. No, to ne bi bilo toliko strašno da ona nije bila u odjeći.
Nasmijala sam se.
A šta se ti smiješ?! Zlo malo... -tako me zvala u određenim situacijama
Da, Lena, što se ti smiješ? -reako mi je Michael i u sljedem trnutku bila sam u vodi. Trebala sam to predvidjeti.
Michael, moram priznati da mi se njen izbor dečka strašno sviđa. -rekla je Evelyn Michaelu.
Ja sam brzo izašla iz vode i pokušala gurnutu Michaela u vodu. To bi bilo jednostavno uz čaroliju, ali morali smo obećati da se nećemo koristit magijom dok nema odraslih.
I tako smo pljusnuli oboje u vodu. U međuvremenu svi su bili u bazenu.
...
Izašla sam van i otišla po ručnik. Dok sam se brisala, netko mi je dotaknuo vrat i počeo me ljubiti. Okrenulo sam i nastavila ono što je on započeo. Ponekad se zapitam kako bi bilo da nema njega. Sjećam se...kada mi je bio tek jedan od prijatelja. Tipičan popularan lik. Kžau da sam ga ja smirila. No, sada on treba smirivati mene.
Idemo, čekaju nas.
...
Večer je bila zabavna. Lana i ja otišle smo kod Carmille u sobu. Tamo su već nile Dante i Evelyn.
Pričale smo uglavnom o dečkima i balu, prije nego smo otišli ovamo.
Evelyn? -zazvah sestru.
Da?
Kaj je to s tobom i Nickom?
Ozbiljno me pogledala i zašutila. Ostale su se smijuljile.
Ništa.
Mda. Ikao sam čisto sumnjala da je ništa. No, ako starija sestra tako kaže, onda je tako.
Gle, sova! -nešto se približavalo prozoru
To je Id...ne, nije Ida,... -rekla je Carm
Ali nitko ne zna da smo tu, a ako bi netko slao od obitleji poštu sigurno bi znale sovu. Otvorile smo prozor i sova je pismo sa kutijicom samo bacila i odletjela. Čudno.
Lena, za tebe je.
Pogledala sam ostale. Nekako me uhvatio osjećaj straha. Nisam htjela otvoriti.
Uzela sam kutiju i pismo i rekla da se vidimo kasnije. Jesi dobro? -pitala me Lana.
Da, da. Nema problema. Zatvorila sam vrata i otišla u sobu.
Michael je ležao na krevetu i slušao iPod.
Nisam ni bok rekla, samo sam nezamjetno pošiljku gurnula u svoju ladicu.
Bok, mala.
Bok. Kak to da nisi s dečkima?Čekao sam tebe. Nasmiješila sam se i legla pored njega.
Jesi dobro? I on je primjetio. Najbolje da ON ne primjeti. Da, naravno. Zašto ne bi bilo. Pa, nekako si suzdržana. Ti, koja si uvijek vesela i pričaš kao navijena. Lupila sam ga jastukom. Pa to je moja cura. -rekao je. Zagrlili smo se i on je nešto počeo pričati. Ne sjećam se kada ga zadnji put nisam slušala što govori. Nisam čula ni riječ, nisam osjetila njegove poljubce. On je pričao, a ja sam gledala. Gledala sam ladicu u kojoj je bilo nešto što mi je posijalo strah u kosti. Meni koja se nisam bojala. A sada ne želim reći Michaelu. Zašto? Ne zanm ni sama. No, pogled mi je još usmjeren tamo.
Lena?
Trgnula sam se. Da?
Oćeš ti?
Što?
Nisi me uopće slušala.
Naravno da jesam! Samo sam umorna malo. Pogledala sam ga. I vidla sam pogled koji ne volim. Pogled u kojem me odmjeravam i čeka da mu kažem istinu.
Idem po piće.
Može Čim je zatvorio vrata otišla sam prema ladici. Uzela sam paket i pismo.
Ovo pripada tebi.
Što to? Tko je poslao? Otvorila sam kutijicu. Unutra je bio mali privjesak. Kuglica omotana srebrnim tragovima. Primila sam ju u ruke. Počela me peckati. Rušila sam se u nesvijest. Pogledala sam prema ruci. Imala j rane od privjeska. Sa zadnjim snagama pogledala sam prema pismu. Više nije bilo onog teksta. Pisalo je samo : Hahahaha
|
